Moj prvi osvrt: što je to natjeralo jednu curu da piše o sportu!?

Od malena sam bila luda za sportom. Neznam što me je toliko privuklo sportu, ali znam da sam imala manje od četiri godine kada sam prvi put otišla na utakmicu. Bila je to košarkaška tekma, koja se odigrala na legendarnom Baldekinu. Mene je ta atmosfera fascinirala, pa sam nakon toga počela pratiti i ostale sportove. Za one koji me ne poznaju, mogu samo reći da sam izvrsna komentatorica. Što se tiče mog razumijevanja za sport, jako dobro se kužim u nogomet, rukomet, košarku i u još dosta sportova.

Moj najveći uzor je Drago Ćosić, on je jednostavno legenda hrvatskog sporta. Kad ne bi bilo Drage, mislim da većina sportova ne bi imala smisla.

Od 2009. godine aktivno pratim rukomet. Nadam se da ću uspjeti otići barem na jednu rukometnu utakmicu, predstojećeg rukometnog prvenstva u Hrvatskoj.

Najdraži rukometaš mi je Domagoj Duvnjak, a najdraži nogometaš Mario Mandžukić. Ako mi se pruži prilika, možda ih i upoznam.

U zadnje vrijeme najviše pratim košarku, bolje rečeno GKK Šibenik. Šta reći o GKK Šibenik-u? Jedan od boljih klubova u A-1 ligi zadnjih nekoliko sezona. A najbolje od svega je ta povezanost igrača i navijača. Funcuti su defintivno najbolji navijači u Hrvatskoj kada je u pitanju košarka. Mislim da bi svatko, tko bi pogledao barem jednu utakmicu, ostao oduševljen.

Još par rečenica o sebi: sjećam se kad sam bila manja, po cijele dane bi imitirala Dragu Ćosića, pa bi ukućani redovito od mene dobivali "alergijske reakcije". Ponekad još uvijek imam takvih dana, ali puno manje nego prije.

Inače treniram karate, već pet godina, ali samo rekreativno jer sam imala nekoliko operacija. Ako se budem trudila i napredovala kao i sada, možda i nešto bude od mene.

Ali moj najveći cilj je postati sportski novinar i komentator. Možda to smiješno zvuči da žena bude komentatorica, ali uz dobru volju i trud je sve moguće.

Zato je ova moja stranica, pokušaj da dođem do svog cilja i na mjesto Drage Ćosića, kad ode u mirovinu!